Morao je da prizna svojoj deci da je Deda Mraz samo plod
mašte tamo nekih ljudi koji su bili zaduženi za marketing Koka-Kole. Dok su
dečica ćutke slušali surovo izlaganje svog oca o tome kako je ta ista Koka-Kola
nešto najnezdravije na svetu i da je za decu njihovog uzrasta najbolje da piju
čaj od zove, da od novogodišnjih poklona nema ništa i da su uzalud danima
sastavljali pisma tom nepostojećem Deda Mrazu, tamne sene su narušile blistave dečje
poglede.
Nakon toga im nije bilo do igranja, sedeli su na krevetu i bištili su uveliko olinjalu jamboliju. Malu dnevnu sobu koja je vršila funkciju i spavaće sobe u čijem je nastavku mala čajna kuhinja koja je vršila funkciju i kupatila obuzela je tužna tišina koja nije prikladna za dom u kojem odrastaju dvoje male dece. Otac je izvadio na sto neki ustajali duvan, snažno ga je mrvio prstima pripremajući ga da nestane u dimu. Koncentraciju na duvan remetila mu je upravo nesvakidašnja neprirodna mirnoća njegove dece. Posmatrajući svoj kažiprst i palac i tamno braon duvan u oku ovog oca zaigrala je bolna suza. Svesan da je poslednje vredno što su njegova deca dobila bio poljubac njihove odlazeće majke u temena njihove zbunjene glave. Nije mogao da prestane sa alkoholom a samim tim nije mogao ni da održi obećanje dato majci njegove dece. Terenta kola parkirana na njegovoj duši iz trena u tren kao da su poprimala sve veću težinu na sebi. Nije mogao da izdrži ovaj momenat. Ni bolnu istinu da ga je žena napustila, ni svoju majku za šporetom u čajnoj kuhinji koja već duže vreme nije gotovo ni reč izustila ni svoju mirnu decu na olinjaloj jamboliji. Nije mogao da izdrži! Dreknuo je iskolačenih očiju na svoju decu a onda je gotovo trčeći izleteo iz svog doma.
Postojalo je samo jedno mesto na koje je on mogao da ode. Vratio se pred zoru teškim korakom koji je jedva uspeo da prebaci preko svog i ne baš tako visokog praga. Decu očito nije mogao dugo da drži mir pa su u nedostatku jelke kitili svoju baku koja je sedela na tronošci za šporetom. Lepili su po njoj razne papiriće, bojali su joj izborano lice flomasterima. Baka je tako šarena zaspala na tronošci a deca izmorena igrom su se vratila onom krevetu na kojem ih je i ostavio. Spavali su dubokim snom, sami i nepokriveni. Nakvašeni otac je sedeo za onim stolom gde je mrljio duvan i nakon što je duže vreme posmatrao neke udaljenu tačku na kraju sobe pridružio se svojoj porodici u spavanju.
Nakon toga im nije bilo do igranja, sedeli su na krevetu i bištili su uveliko olinjalu jamboliju. Malu dnevnu sobu koja je vršila funkciju i spavaće sobe u čijem je nastavku mala čajna kuhinja koja je vršila funkciju i kupatila obuzela je tužna tišina koja nije prikladna za dom u kojem odrastaju dvoje male dece. Otac je izvadio na sto neki ustajali duvan, snažno ga je mrvio prstima pripremajući ga da nestane u dimu. Koncentraciju na duvan remetila mu je upravo nesvakidašnja neprirodna mirnoća njegove dece. Posmatrajući svoj kažiprst i palac i tamno braon duvan u oku ovog oca zaigrala je bolna suza. Svesan da je poslednje vredno što su njegova deca dobila bio poljubac njihove odlazeće majke u temena njihove zbunjene glave. Nije mogao da prestane sa alkoholom a samim tim nije mogao ni da održi obećanje dato majci njegove dece. Terenta kola parkirana na njegovoj duši iz trena u tren kao da su poprimala sve veću težinu na sebi. Nije mogao da izdrži ovaj momenat. Ni bolnu istinu da ga je žena napustila, ni svoju majku za šporetom u čajnoj kuhinji koja već duže vreme nije gotovo ni reč izustila ni svoju mirnu decu na olinjaloj jamboliji. Nije mogao da izdrži! Dreknuo je iskolačenih očiju na svoju decu a onda je gotovo trčeći izleteo iz svog doma.
Postojalo je samo jedno mesto na koje je on mogao da ode. Vratio se pred zoru teškim korakom koji je jedva uspeo da prebaci preko svog i ne baš tako visokog praga. Decu očito nije mogao dugo da drži mir pa su u nedostatku jelke kitili svoju baku koja je sedela na tronošci za šporetom. Lepili su po njoj razne papiriće, bojali su joj izborano lice flomasterima. Baka je tako šarena zaspala na tronošci a deca izmorena igrom su se vratila onom krevetu na kojem ih je i ostavio. Spavali su dubokim snom, sami i nepokriveni. Nakvašeni otac je sedeo za onim stolom gde je mrljio duvan i nakon što je duže vreme posmatrao neke udaljenu tačku na kraju sobe pridružio se svojoj porodici u spavanju.
Нема коментара:
Постави коментар