U naručju
razvedenog oca nalazila se njegova ćerka. Sinčića, godinu dana starijeg od
devojčice, držao je za ruku, dok je tako sputan uspostavljao ravnotežu u
periferijskom autobusu. Autobus je prikočio podizajući pritom ,do tog trenutka
,pritajenu prašinu sa puta. Dvokrilna hidraulična vrata na autobusu se otvoriše
i otac pažljivo zakorači držeći brižno svoju decu.
Iza periferijskog autobusa zaustavio se, jedan od onih besnilom zaraženih automobila, koji je proizveden na nemačkom području. Na prozoru tog automobila beše izbačen lakat, ukrašen tetovažom. Lakat koji se nalazio unutar vozila nije bio ukrašen tetovažom. On je podlakticom i šakom bio povezan sa sedmostepenim menjačem na vozilu. Sa desne strane menjača nalazila se periferijska devojka impresionirana nabildovanim rukama, tetovažom i naročito besnilom.
Prašina koju je podigao autobus, vozača automobila podsetila je na onu prašinu koja se diže ispod kopita konja u kaubojskim filmovima, koji je kao mali voleo da gleda. Taj momenat kod njega je na trenutak podigao adrenalin pa je odlučio da pojača dozu impresioniranja kod suvozača.
Dečak se po silasku iz autobusa otrgao ocu iz ruku u trenutku kada je video psa svog dede. Pojurivši za psom, koji beše šprican protiv besnila, naleteo je na drugu životinju koja to nije bila.
Malopređašnja podignuta prašina nije imala tu sreću da se dočeka na tlo. Ponovo se burno uzdigla. Prošlo je nekoliko sati dok se prašina na toj deonici puta ponovo nije utišala. Prašina se prizemljila ali pitanja koja je podigla sa sobom ostala su da lebde i zagušuju.
Baba koja je virela sa prozora svog suturena ,pitala se, zašto se taj silan narod okupio dole na drumu? Kamiondžija, koji je tu prolazio, pitao se čija je to mala cipela na putu? Vozač, koji je počinio saobraćajnu nesreću ,pitao je preko mobilnog telefona svog oca za savet dok ga je devojka držala za nabildovanu podlakticu. Majka dečaka, koja je ubrzo stigla na mesto nesreće konstantno je upućivala jezivo „ZAŠTO?!“ svom bivšem mužu u kojem su pak zamrla sva moguća pitanja. Hirurg, koji se primio dečaka u operacionu salu, piitao se, imaju li njegovi roditelji još dece?
Iza periferijskog autobusa zaustavio se, jedan od onih besnilom zaraženih automobila, koji je proizveden na nemačkom području. Na prozoru tog automobila beše izbačen lakat, ukrašen tetovažom. Lakat koji se nalazio unutar vozila nije bio ukrašen tetovažom. On je podlakticom i šakom bio povezan sa sedmostepenim menjačem na vozilu. Sa desne strane menjača nalazila se periferijska devojka impresionirana nabildovanim rukama, tetovažom i naročito besnilom.
Prašina koju je podigao autobus, vozača automobila podsetila je na onu prašinu koja se diže ispod kopita konja u kaubojskim filmovima, koji je kao mali voleo da gleda. Taj momenat kod njega je na trenutak podigao adrenalin pa je odlučio da pojača dozu impresioniranja kod suvozača.
Dečak se po silasku iz autobusa otrgao ocu iz ruku u trenutku kada je video psa svog dede. Pojurivši za psom, koji beše šprican protiv besnila, naleteo je na drugu životinju koja to nije bila.
Malopređašnja podignuta prašina nije imala tu sreću da se dočeka na tlo. Ponovo se burno uzdigla. Prošlo je nekoliko sati dok se prašina na toj deonici puta ponovo nije utišala. Prašina se prizemljila ali pitanja koja je podigla sa sobom ostala su da lebde i zagušuju.
Baba koja je virela sa prozora svog suturena ,pitala se, zašto se taj silan narod okupio dole na drumu? Kamiondžija, koji je tu prolazio, pitao se čija je to mala cipela na putu? Vozač, koji je počinio saobraćajnu nesreću ,pitao je preko mobilnog telefona svog oca za savet dok ga je devojka držala za nabildovanu podlakticu. Majka dečaka, koja je ubrzo stigla na mesto nesreće konstantno je upućivala jezivo „ZAŠTO?!“ svom bivšem mužu u kojem su pak zamrla sva moguća pitanja. Hirurg, koji se primio dečaka u operacionu salu, piitao se, imaju li njegovi roditelji još dece?
Zanimljiv način pisanja. Precizno i jasno a opet neka setna nedorečenost ostaje na kraju. (ovo se odnosi i na ostala dela na blogu) Bravo! Ništa manje nisam očekivala od tebe.
ОдговориИзбриши